Snimljeno na Konjuhu 21. i 22.novembra 2009.godine
Prosli vikend proveo sam dva nezaboravna dana na nasem „KONJUHU“. Vrijeme je bilo prelijepo, sunčano i toplo, ugodno za boravak u prirodi i za uzivanje u jesenjskim ljepotama „Konjuha“.
U subotu, 21.novembra 2009.godine proveo sam (Stiv) dan na istočnom dijelu Konjuha i presao sam kompletnu „Borinu stazu“, tj. od Stupara, preko Vranića, Rimske kapije, Gravista i vrha „Bandera“ (1209 mnv) do planinarskog doma „Javorje“.
Na „Borinoj stazi“

Prema „Rimskoj kapiji“
U rejonu „Rimske kapije“ susrećem dva planinara: jedan iz Gradačca ( Čazim), a drugi iz Francuske (Moris).
Nastavljamo uspon zajedno ...
„Rimska kapija“

Drvo „bozika“ na „Gravistu“

Na vrhu „Bandera“ 1209 mnv

Pogled sa vrha „Bandera“
Za 3,5 sata pjesaćenja i uspona stizemo u planinarski dom „Javorje“ 1002 mnv. Ovdje je nekoliko planinara i 20-setak izviđača i omladinaca. Slijedi odmor i druzenje ...
Pl. dom „JAVORJE“ 1002 mnv
Poslije ručka i odmora krećem nazad prema Stuparima, a drustvo mi pravi prijatelj Đemo! Obilazimo ispod vrha „Bandera“ i uključujemo se u „Borinu stazu“ i po mraku stizemo do Stupara ...
U povratku – pogled na „Banderu“
U nedjelju, 22.novemra 2009.godine proveli smo ( Stiv i Đemo) dan na centralnom dijelu Konjuha u rejonu „Zobika“ (Banovići). Presli smo jednu od zahtijevnijih kruznih staza: pl.dom „Zobik“- „Varda“ – „Vinkovačka kosa“ – „Mali Konjuh“ – „Veliki Konjuh“ 1328 mnv – „Male Zidine“ – „Kaselovača“ – pl. dom „Zobik“.

Prema „Zobiku“

Pl. dom „ZOBIK“

Pogled sa „Varde“
Na „Vardi“ nam se priključuje planinar Mujo iz Banovića i dalji uspon nastavljamo zajedno ...

„Mali“ i „Veliki Konjuh“

Pogled sa „Vinkovačke kose“

Na „Malom Konjuhu"
Za 2,5 sata uspona stizemo na najvisi vrh Konjuha, na „Veliki Konjuh“ 1328 mnv, gdje se susrećemo sa 5 planinara iz naseg PD „Konjuh“ Tuzla koji su dosli iz drugog pravca. Slijedi odmor i zakuska ...

„Veliki Konjuh“

Na „Velikom Konjuhu“ 1328 mnv
Nastavljamo dalje i stizemo na „Male Zidine“ ...

Na „Malim Zidinama“
... zatim skrećemo na „Kaselovaču“ i pred mrak stizemo u pl. dom „Zobik“. Čitava tura je trajala 5 sati ...
Prava, pravcata uzivancija ... sve je bilo NAJ, NAJ ... i ... NAJ !!!
Planinarski pozdrav: VEDRO!!!
IZVJESTAJ I FOTO: Cembauer Stevo-STIV